
PRVA REDOVNA SKUPŠTINA UDRUGE
23 prosinca, 2022
ZADRE, ZAR MOŽEŠ BEZ VATROGASACA?
8 siječnja, 2023
Goran Komlenac je zadnji u nizu vatrogasaca koji su poginuli na intervenciji.
Goran je 22 godine bio profesionalni vatrogasac, predsjednik vatrogasnog sindikata, uspješan natjecatelj Fire Combata (natjecanje operativnih vatrogasaca koje zahtijeva izuzetnu fizičku spremu), raznih vatrogasnih i ostalih trkačkih natjecanja, a ponajprije suprug, brat i otac dvoje djece.
Sigurnost na radu, poštivanje protokola, zapovjedni lanac i organizacija samih intervencija su trenutno, u hrvatskom vatrogastvu na niskim granama. Što se desilo Goranu i što nas brine?
Ovo su činjenice koje smo saznali od kolega koji su bili na terenu:
- 31.7.2022. izbio je šumski požar u Ljubču kod Orašca (Dubrovačko-neretvanska županija)
- Goran, iako profesionalni vatrogasac tada stacioniran u Orašcu, izlazi na teren kao član DVD-a Orašac
- Goran, iskusan vatrogasac, oko podneva javlja zapovjedniku na terenu da ide izvidjeti situaciju
- Goranov nestanak primijećen je oko 20:00 h
- službena potraga je proglašena u 22:00 h
- Goranovo tijelo nađeno je u 22:10 h
Što nas brine?
1. Nitko 8 sati nije primijetio da nedostaje vatrogasac na terenu
Ne znam želim li se zapitati bi li Goran danas bio s nama da je netko to primijetio ranije. Što se dogodilo u zapovjednom lancu, sigurnosnim protokolima i ostalim mehanizmima koji prije svega osiguravaju sigurnost i život vatrogasaca? Ako ne znamo gdje su nam vlastiti ljudi na intervenciji, kako uopće možemo funkcionirati?
2. Službena potraga proglašena je 2 sata nakon što je ustanovljen Goranov nestanak
U potragu se krenulo odmah kada je uočen Goranov nestanak. Službena potraga je proglašena tek dva sata kasnije. Policija je uključena tek dva sata kasnije. Zašto? Zašto se čekalo? Ako je već došlo do nestanka kolege i ustanovljeno je da ga nema već osam sati, zašto nije odmah učinjeno sve što se moglo?
3. Hrvatska vatrogasna zajednica je internu istragu započela tek 3 mjeseca nakon Goranove smrti
DORH i policija bave se počiniteljem požara. Oni su svoj posao krenuli obavljati odmah. Poginuli vatrogasac nije u njihovoj nadležnosti iako se njihova istraga dotaknula i toga. Mora li se istražiti svaka nesreća na poslu? Mora! U slučaju smrti vatrogasca Hrvatska vatrogasna zajednica dužna je obaviti internu istragu i ustanoviti što se dogodilo. Zašto se na početak istrage čekalo 3 mjeseca? Zar smrt kolege nije dovoljan razlog da se odmah pretrese svaki kotačić u vatrogasnom sustavu i da se pokuša spriječiti slična situacija ubuduće? Zašto se ne možemo ugledati na druge profesije koje ovakve situacije koriste da nešto nauče i pokušaju popraviti svoje protokole i djelovanje kako bi svi bili sigurniji na poslu? Tražili smo očitovanje Hrvatske vatrogasne zajednice koje još nismo dobili.
Goranova smrt je tragična i izgubili smo prijatelja, kolegu i vatrogasca. Ništa nam ga neće vratiti. Ono što smo naučili je da smo na poslu još manje sigurni nego li smo mislili. Ako nam je organizacija rada na terenu takva da ne znamo gdje su nam ljudi i jesu li živi, ima li uopće smisla gasiti požare?
