Sjećaš li se štrajka prosvjetara iz 2019.?

Dijete mi ne ide u školu. Sjedi doma i umire od dosade. Gnjavi mene umjesto profesore u školi. Na televiziji se šamaraju političkim frazama, a ja mrzim vladu, prosvjetare i ostatak planete jer su svoj problem dovukli u moj dnevni boravak.

Sve to gledam i čujem ovo:

Prosvjetari: Hoćemo veću plaću! (Eh, i ja bi isto.)

Vlada: Evo vam veća plaća. (Hvala Bogu! Napokon se dijete vraća u školu.)

Prosvjetari: A ne, nećemo tako povećanu plaću. Hoćemo povećanje plaće kroz povećanje koeficijenta. (Ha? Pa dobili su novac! Koji crni koeficijent? Šaljem dijete babi na selo.)

Šalu na stranu, bravo prosvjetari! Svima su nam pokazali da se može.

U čemu je fora sa koeficijentima?

Plaća se formira tako što osnovicu pomnožimo s koeficijentom.

Osnovica se propisuje zakonom, kolektivnim ugovorom i sl. Ako ti se čini da je pitanje osnovice uredno riješeno i da se možemo baciti na koeficijente, potpuno se varaš. Koliko je postrojbi u Hrvatskoj, toliko je osnovica za izračun plaća vatrogasaca.

Koeficijent složenosti posla ili od milja samo koeficijent, je broj kojim množimo osnovicu da bismo dobili plaću. Moj je posao u ovom trenutku lupanje po tipkovnici i recimo da je vrlo lagan pa ćemo mu odrediti koeficijent 1. Petar je vatrogasac i danas je riskirao život pa ćemo reći da je njegov posao težak i da zaslužuje veći koeficijent. Petar će dobiti koeficjent 3,47. Ako je propisana osnovica 6.663,47kn, moja plaća (za lupanje po tipkovnici) će biti 6.663,47kn. Petar će dobiti 23.157,00kn.

Ideja je jasna. Što je posao složeniji i opasniji, to je plaća veća.

Gdje je tu problem? Isto kao i s osnovicom: koliko postrojbi, toliko sustava koeficijenata. Vatrogasac iz Dubrovnika možda ima isti koeficijent kao vatrogasac iz Nove Gradiške. I plaće su im potpuno različite. Zašto? Jer su osnovice različite.

Vratimo se na naše vrijedne prosvjetare. Njihova situacija je nešto bolja jer imaju uredno formirane osnovice. I bore se za koeficijent. Kada se koeficijent jednom unese u sustav plaća državnih službenika, jako ga je teško mijenjati. Zato su prosvjetari tražili koeficijent, a vladi to nije bilo fora. Mijenjanje koeficijenta u njihovom slučaju značilo je fiksno povećanje zauvijek.

Naš je problem daleko veći. U ugovorima su riječi kao osnovica i koeficijent, ali ništa od toga nije definirano kako treba. Kod svakih pregovora o kolektivnom ugovoru moramo se ponovno izboriti za oboje.

I tu na pozornicu stupa slavni i još uvijek nepostojeći Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca i mjerilima za utvrđivanje istih. Taj pravilnik, koji sada kasni već treću godinu, trebao bi urediti pitanje osnovica i koeficijenata na nivou cijele države.

Oni vatrogasci koje brine da će im se plaće smanjiti jer bi pravilnik mogao donijeti manje osnovice i manje koeficijente (vrlo mali broj), neka ne brinu. Zakon propisuje da se mora koristiti izračun koji ide u korist radnika.

Opet zbunjujuće?

Plaće se sada formiraju uvjetima iz kolektivnog ugovora. Ako je plaća koju novi pravilnik propiše veća od one koju dobivaš, povišica ide odmah, po sili zakona. Ako je plaća koju trenutno dobivaš veća od one koju propiše pravilnik, poslodavac je ne smije smanjiti. Mora isplatiti plaću koja je veća.

Propisi i zakoni u načelu štite radnika. Važno je znati svoja prava. Samo na taj način se možemo zaštiti.